Otvoreno pismo građanki i građana predstavnicima Evropske Unije

00aJ68yTtSFz9gcuHBcR_render0004

Poštovani predstavnici i predstavnice Evropske unije,

Građankama i građanima Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije nedavno je predstavljena EU strategija za takozvani Zapadni Balkan. Prema riječima njenih kreatora, radi se o “historijskoj prilici da se njihova budućnost nedvosmisleno poveže sa Evropskom unijom”. Iako pozdravljamo angažman koji bi nam pomogao u ponovnom uspostavljanju demokratije u našim državama i omogućavanju stvarnog uticaja i moći građanki i građana u ovoj regiji, želimo ovdje izraziti svoje primjedbe na samu Strategiju jer ne nudi ništa do povoljne klime za privatne biznise, sekuritizacije i militarizacije naših granica i država te jeftine prodaje naših prirodnih resursa.

Slično kao i nesretni smjer kojim je većina država regije krenula 1990-ih godina (sukobi, rat i razaranja), ovakav tok događaja nije ni neizbježan ni prirodan. Radi se o ideološki vođenom procesu ekonomske, političke i društvene transformacije naših društava, a mi imamo generacijsku odgovornost da to ne prešutimo.

Razumijemo da se vi već duži period bavite našim političkim elitama, takozvanim izabranim predstavnicima građana i naroda u regiji, i da s njima pregovarate. A u tom bavljenju su vas uvjerili da vizija Strategije zaista predstavlja zajedničku viziju građana i građanki regije. Međutim, ti “predstavnici” (tajkuni i oligarsi, građevinska mafija, ratni profiteri i huškači) davno su izgubili kontakt sa svojim biračima i kao zvijezdu vodilju nisu nikada imali ništa drugo osim svog kratkoročnog profita. Političko, ekonomsko i socijalno blagostanje regije i ljudi koji u njoj žive nije nikada bilo na njihovim agendama. Usprkos opipljivim dokazima koji su već desetljećima vidljivi, Evropska unija kontinuirano i neupitno bira da s njima sarađuje, sve dok to ne predstavlja rizik po ekonomske interese EU.

Naše države se zaista nalaze u situaciji za koju se u Strategiji kaže da predstavlja “generacijski izbor”, ali smatramo da se generacijski izbor koji je stavljen pred nas ne svodi jednostavno na pridruživanje EU ili ne, radi se o izboru da li će naša regija u potpunosti podleći neoliberalnoj ideologiji koja je uništava već skoro trideset godina. U samoj Strategiji se napredak ove regije poima kroz pogrešnu dihotomiju između funkcionalne i zdrave ekonomije i socijalnih i ekonomskih prava ljudi. Ono što nam Strategija govori je da se ekonomski napredak može desiti samo ukoliko se tržišta dereguliraju i oslobode od ograničenja koja nameće država, poput poreza, kojima se u konačnici finansira ono malo socijalnih prava koja su nam u našim državama preostala. Smatramo da Strategija koja slijepo posmatra deregulaciju tržišta, privatizaciju i privilegiranje stranih investicija u odnosu na socio-ekonomski razvoj, pravdu i jednakost, odnosno sve one stvari koje smatramo presudnim za blagostanje naših društava, ne predstavlja strategiju koju mi vidimo kao “historijsku priliku”!

Imajući u vidu da je veći dio regije preživio nasilne sukobe koji su doveli do razaranja ne samo infrastrukture već i društvenog tkiva, rješavanje posljedica tih sukoba trebalo bi biti prvi prioritet Evropske unije. I zaista, u Strategiji se kao jedna od glavnih inicijativa navodi Pomirenje, dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja, ali se ne pokazuje da se u EU pomirenje shvata kao samo sebi svrha. Umjesto toga, Strategijom se ono potčinjava stvaranju “ekonomskih prilika”. Drugim riječima, “pomirenje” prema Strategiji predstavlja sredstvo za cilj – tržišnu ekonomiju koja nije opterećena prošlošću, već je oslobođena profitom. Nama, s druge strane, pomirenje nije pitanje “postignuća”, već rezultat kumulativnih napora da se rješavaju socijalne, političke i ekonomske posljedice rata. U tim naporima, centralno mjesto ima ekonomska i socijalna pravda, pojačana sveobuhvatnim i rodno osjetljivim programom reparacija za pretrpljene povrede, kao dio cjelokupnog ekonomskog oporavka naših država. Pravo na kvalitetnu i pristupačnu zdravstvenu zaštitu, pristojan posao, socijalnu pomoć, stanovanje, obrazovanje, čistu vodu itd. – to su sve preduslovi za pravedna i ravnopravna društva te stoga trebaju biti glavna preokupacija zemalja u regiji. Privilegiranjem profita u odnosu na ekonomsku i socijalnu pravdu, Strategija doprinosi destabilizaciji ove regije i podriva sve postojeće procese mira.

Trenutno stanje u našim državama zaista zahtijeva strukturne reforme: političke, ekonomske i socijalne. Vjerujemo da za to postoji široki društveni konsenzus. Istovremeno, suprotno onome što vam političke elite govore, ne postoji konsenzus po pitanju kako doći do tih promjena. Ovo se ne razlikuje od nepostojanja konsenzusa o pravcu i budućnosti EU, što vidimo iz trenutnih debata unutar EU i njenih država članica. Reforme koje se tako spremno i neupitno predlažu i provode u našim država ustvari su upravo one reforme koje se propituju u EU državama. Kako stvari sada stoje, osiromašeni, obespravljeni i obeshrabreni građani i građanke naših država, od kojih se mnogi i dalje suočavaju sa posljedicama rata, suočavaju se sa nepovratnim neoliberalnim postkonfliktnim restrukturiranjem koje ide na štetu njihovih ljudskih prava, a posebice socijalnih i ekonomskih prava. Umjesto što se smanjuju temeljni dijelovi javnog sektora, bilo bi pravednije napraviti budžetske kompromise poređenjem smanjenja budžetskog deficita sa uticajem jačanja ulaganja u ljudske potencijale i potrebe ekonomskog rasta, smanjenje siromaštva i rodnu ravnopravnost.

Suprotno navodu iz Strategije da je članstvo u EU “izbor”, činjenica je da je već dugo vremena prošlo otkada je ova regija imala ikakav stvarni izbor i otkako su građanke i građani (ne političke elite) mogli glasno da se o tom izboru izjasne!

Tako da bismo željeli iskoristiti ovu priliku da vam predstavimo NAŠE izbore:

  • Umjesto što se ocjenjuje zdravlje naših ekonomija i društava kroz tržišnu konkurentnost, naš izbor je da se ekonomija i društvo ocjenjuju kroz uspjeh ili neuspjeh da omoguće odgovarajuća, pristojna i održiva sredstva za život za sve svoje građanke i građane.
  • Umjesto slijepog vjerovanja da su mala i srednja preduzeća rješenje za rastuću nezaposlenost i pogoršanje naših ekonomskih i socijalnih prava, naš izbor su sindikalizirani pristojni poslovi sa pristojnom platom, pravednim i jednakim tretmanom na radnom mjestu i pristupom socijalnoj zaštiti.
  • Umjesto da se bavimo strukovnim usavršavanjem kojim se ljudi obučavaju da ostanu na nisko plaćenim pozicijama i udvostručavanja novca za Erasmus+ putem kojeg će još veći broj naših najpametnijih studenata napustiti ovu regiju i nikada se neće vratiti, naš je izbor kvalitetno obrazovanje koje je jednako pristupačno i priuštivo svima. Umjesto što moramo stalno prikupljati sredstva za bolesne koji ne mogu priuštiti odgovarajuću zdravstvenu njegu u svojoj državi, naš je izbor kvalitetni zdravstveni sistem kojem svi mogu pristupiti i koji ga mogu priuštiti. Ovo zahtijeva povećana ulaganja u javni sektor i više novca za obrazovnu i zdravstvenu infrastrukturu, da bi se mladi potakli da ostanu.
  • Umjesto što gradimo autoputeve koji će više biti od koristi korporacijama i slobodnoj tržišnoj ekonomiji nego običnim građanima i građankama koji ih neće moći koristiti jer otplaćuju dugove za njihovu izgradnju, naš izbor je izgradnja kvalitetne infrastrukture i puteva unutar država koji će svakome omogućiti pristup i ostvarivanje socio-ekonomskih prava (npr. funkcionalni putevi i prevoz za ljude koji žive u udaljenim područjima da mogu doći do medicinskih, obrazovnih i drugih ustanova). Naš izbor je porezna politika koja će postaviti temelj za redistribuciju bogatstva unutar država te izvući naša društva iz dužničkog ropstva u koje ubrzano zapadamo.
  • Regija koja je neizmjerno propatila tokom 1990-ih i koja i dalje pati od posljedica tih ratova ne bi trebala biti prisiljavana da zaboravi svoja iskustva prisilnog raseljavanja i traženja utočišta kroz sekuritizaciju naših imigracijskih politika, militarizaciju naših granica i povećanje broja restriktivnih mjera, što sve služi odbrani tvrđave Evrope. Naš izbor su društva izgrađena na solidarnosti, unutar i preko granica!
  • Umjesto pukog bavljenja energetskim dobitima udaranjem po balkanskim prirodnim resursima i nepovratnog uništavanja najvažnijeg žarišta evropske bioraznolikosti te iscrpljivanja naših vitalnih resursa poput vode, naš je izbor da gradimo društva koja su ekološki i okolišno održiva i čiji se prirodni resursi i blaga koriste kao potencijal za održiv socio-ekonomski razvoj koji će biti dostupan našim budućim generacijama.

Ovo su naši izbori. Mi smatramo da će naša društva ovako napredovati. Ne odričemo se vlastite odgovornosti da radimo za takvu budućnost. Ako, pak, Evropska unija nastavi koristiti proces pristupanja da natjera naše države da služe ekonomske i geopolitičke interese jezgre EU, smatrat ćemo Evropsku uniju jednako odgovornom za uništenje naših društava kao i domaće korumpirane političke elite sa kojima se zvaničnici EU rukuju. Evropska unija koja samo podržava ekonomske interese elite jezgre Evrope, na štetu EU građana i građanki, kao i svih ostalih, ima malo toga ponuditi kako onima što u njoj žive tako i onima koji su još uvijek van nje.

februar, 2018.

Po abecednom redu:

Pojedinke/pojedinci

  1. Adi Isaković
  2. Adisa Likić
  3. Admir Jugo
  4. Aida Spahić
  5. Aida Zejčirović
  6. Aleksandra Elčić Čelanović
  7. Alen Crnogorčević
  8. Alma Džakić
  9. Amel Valentić
  10. Ana Miškovska Kajevska
  11. Anđa S. Ilić
  12. Anes Podić
  13. Anida Sokol
  14. Antonio Mihajlov
  15. Asim Mujkić
  16. Azra Brkić
  17. Bećir Habibović
  18. Belma Bečirbašić
  19. Bojana Đokanović
  20. Bojana Matić, stanovnica Balkana
  21. Bojana Mumin
  22. Boris Miškić
  23. Boro Kontić
  24. Branko Ćulibrk
  25. Čedomir Mlinarević
  26. Damir Arsenijević
  27. Damir Porobić
  28. Dario Borčak
  29. Dragan Golubović
  30. Dragica Mlinarević
  31. Edin Begeta
  32. Eldin Habibović
  33. Elmaja Bavčić
  34. Ena Bavčić
  35. Eroll Bilibani
  36. Ervina Dabižinović
  37. Esma Drkenda
  38. Fadila Selak Radmilović
  39. Franjo Šarčević
  40. Goran Bubalo
  41. Goran Zorić
  42. Gorana Mlinarević
  43. Hafiza Avdić
  44. Hajra Ćatić
  45. Hava Mujkić
  46. Helena Mandić
  47. Ibrahim Brkić
  48. Ibrahim Spahić
  49. Ifeta Ćesir-Škoro
  50. Igor Kamočaji
  51. Irina Pockova
  52. Ivana Dračo
  53. Jakov Čaušević
  54. Jasenko Osmanagić
  55. Jasmin Bradić
  56. Jasmina Čaušević
  57. Jasmina Husanović
  58. Jasminka Drino Kirilić
  59. Jelena Vasiljević
  60. Jusuf Makarević
  61. Lejla Efendić
  62. Lejla Hadžiahmić
  63. Lejla Huremović
  64. Lepa Mlađenović
  65. Linda Gusia
  66. Ljuljjeta Goranci Brkić
  67. Ljupka Kovačević
  68. Marina Veličković
  69. Memnuna Zvizdić
  70. Merima Dervišić
  71. Mevlija Mehmedović
  72. Mevludih Rahmanović
  73. Milica Plavšić
  74. Mirha Pojskić
  75. Mirhada Valentić
  76. Muhamed Okanović
  77. Nejra Čengić
  78. Nela Porobić Isaković
  79. Nenad Porobić
  80. Nermina Mujagić
  81. Nermina Trbonja
  82. Nervina Habibović
  83. Nidžara Ahmetašević
  84. Nura Begović
  85. Paša Smajić
  86. Paula Petričević
  87. Ramiz Ćatibušić
  88. Sandra Avrosievska,
  89. Sandra Zlotrg
  90. Sanela Bašić
  91. Sanja Vrzić
  92. Seida Sarić
  93. Selma Asotić
  94. Selma Spahić
  95. Semir Mehadžić
  96. Slavo Kukić
  97. Snežana Šešlija
  98. Sonja Lokar
  99. Sutka Mujagić
  100. Svjetlana Nedimović
  101. Tamara Cvetković
  102. Tamara Zablocki
  103. Tanja Grabovac
  104. Tanja Miletić Oručević
  105. Vahidin Omanović
  106. Zilka Spahić Šiljak
  107. Zlatica Gruhonjić
  108. Zoran Mlinarević
  109. Zoran Petrovski

Udruženja i neformalne grupe: 

  1. Anima – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Kotor
  2. Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP)
  3. Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla”
  4. Centar za izgradnju mira
  5. Centar za mlade KVART
  6. Centar za političke studije u Sarajevu
  7. Centar za razvoj civilnog društva
  8. Centar za razvoj zajednica ToPeer Doboj
  9. Centar za žene žrtve rata ROSA
  10. Domine, organizacija za promicanje ženskih prava
  11. Feministički anti-militaristički kolektiv
  12. Fondacija CURE
  13. Fondacija za kreativni razvoj
  14. Helsinški parlament građana Banja Luke
  15. IN Fondacija
  16. Inicijativa građanki/Mostar
  17. Jedan grad jedna borba
  18. BA – inicijativa za iskustveno učenje
  19. Leftist movement “Solidarity” Macedonia
  20. Međunarodni centar za djecu i omladinu “Fortis”
  21. Međunarodni centar za mir
  22. Nansen Dialogue Centre Prijedor
  23. Nansen Dialogue Centre Sarajevo
  24. ORC Tuzla
  25. Pokret građana Gračanice
  26. Politička organizacija Udar ljevice
  27. Post-Conflict Research Center (PCRC) | Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI)
  28. Prava za sve
  29. Savez za povratka izbjeglih i raseljenih Bosanske Posavine
  30. TPO Fondacija
  31. G. Budućnost Modriča
  32. G. Kuća mira
  33. G. Oštra Nula
  34. G. SEKA Goražde
  35. G. Žene Srebrenice Tuzla
  36. Udruženja za dijalog u porodici i društvu “Mali koraci”
  37. Udruženje “Orhideja” Stolac
  38. Udruženje “Sara-Srebrenica”
  39. Udruženje ”Naš glas” Tuzla
  40. Udruženje „Dijakom “ Sanski Most
  41. Udruženje „HO HORIZONTI“ Tuzla
  42. Udruženje „Novi put “ Mostar
  43. Udruženje „Žena “ Mostar
  44. Udruženje Duga
  45. Udruženje Glas žene Bihać
  46. Udruženje građana Eko akcija
  47. Udruženje građana Omladinski centar Gornji Vakuf-Uskoplje
  48. Udruženje građanki Grahovo
  49. Udruženje HALO
  50. Udruženje oboljelih od šećerne bolesti općine Bužim
  51. Udruženje Prijedorčanki Izvor
  52. Udruženje Snaga žene Tuzla
  53. Udruženje Zgrade
  54. Udruženje žena ”Li-Woman”
  55. Udruženje žena Jadar, Konjević Polje
  56. Udruženje žena Most Višegrad
  57. Udruženje žena Priroda Bratunac
  58. Udruženje žena Sehara
  59. Udruženje žena Vive žene
  60. Udruženje Žene sa Une
  61. Udruženje Žene ženama
  62. Žene za Žene International Sarajevo
  63. Ženska mreža Hrvatske